Knjiga postanka

P: 1. U *početku stvori † Bog nebo i zemlju. [*Jn 1, 1, 2; Jev 11, 3; Otk 4, 11; †Dap 17, 24.]

K: 1. U početku stvori Bog nebo i zemlju.

P: 2. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

K: 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.

P: 3. I *reče Bog: Neka bude † svjetlost. I bi svjetlost. [*Ps 33, 9; † 2 Kor 4, 6.]

K: 3 I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.

P: 4. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

K: 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

P: 5. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

K: 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.

P: 6. Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.

K: 6 I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako.

P: 7. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.

K: 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 

P: 8. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.

K: 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.

P: 9. Potom reče Bog: Neka se sabere *voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. [*Jov 38, 8; 2 Pet 3, 5.]

K: 9 I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 

P: 10. I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.

K: 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.

P: 11. Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.

K: 11 I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 

P: 12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njihovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.

K: 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 

P: 13. I bi veče i bi jutro, dan treći.

K: 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći.

P: 14. Potom reče Bog: Neka budu *vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; [*Ps 74, 16.]

K: 14 I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 

P: 15. I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.

K:  15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako.

P: 16. I stvori Bog dva *vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde. [*Ps 136, 7.]

K: 16 I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. 

P: 17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.

K: 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 

P: 18. I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

K: 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 

P: 19. I bi veče i bi jutro, dan četvrti.

K: 19 Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.

P: 20. Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.

K: 20 I reče Bog: »Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. 

P: 21. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;

K: 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

P: 22. I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.

K:  22 I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« 

P: 23. I bi veče i bi jutro, dan peti.

K: 23 Tako bude večer, pa jutro – dan peti.

P: 24. Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.

K: 24 I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. 

P: 25. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.

K: 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

P: 26. Potom reče Bog: Da načinimo *čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti † gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. [*Ef 4, 24; Kol 1, 15; 3, 10; † Ps 8, 6.]

K: 26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«

P: 27. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; *muško i žensko stvori ih. [*Mt 19, 4.]

K: 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

P: 28. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zverinja što se miče po zemlji.

K: 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 

P: 29. I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu.

K: 29 I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 

P: 30. A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.

K: 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 

P: 31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, *dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti. [*1 Tim 4, 4.]

K: 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti



Scroll to top